Savjetni centar

Savjetni centar

Preporučeni plan

VODIČ DO KOMPOZICIJE TIJELA ZA ZDRAVLJE I SPORT

VODIČ DO KOMPOZICIJE TIJELA ZA ZDRAVLJE I SPORT

Kompozicija tijela, poznata i kao kinantropometrija, uključuje procjenu tjelesne građe i komponenti tijela. Ovo uključuje mišiće, kosti i masti, obraćajući pažnju na veličinu, oblik i proporcije svakog tkiva.

Procjena stasa sportaša je zanimljiva kako za trenera tako i za istraživača, pri procjeni različitih faktora. Mjere tjelesne kompozicije se često koriste kada se pokušava odrediti uspješnost trening programa, praćenje rasta, karakteristike vrhunskih sportista i onih u sportovima podijeljenim po tjelesnim kategorijama. Metod procjene tjelesne kompozicije u veliko zavisi od dostupnih resursa, uslova testiranja i ishoda istraživanja. Inače kada se mjeri stas sportaša, prva stvar je procjena vrijednosti potkožnog masnog tkiva, koristeći standardne i validne metode procjene.

Metode mjerenja kompozicije tijela

Tehnike koje se koriste za procjenu tjelesne kompozicije su podijeljene u tri pristupne grupe.

Direktna procjena ili Nivo 1 je prvi pristup. Ostala 2 pristupa zahtjevaju određene pretpostavke kako bi se predvidjela tjelesna kompozicija, te su zbog toga definisane kao indirektne.

Direktna procjena (Nivo 1)

Najčešće razmatran način „direktnog mjerenja“ tjelesne kompozicije je sa kadaver analizom. Obavljanje disekcije omogućuje cjelovit uvid u bruto masu kože, potkožnog tkiva, mišića, kosti i organa. Prepreka za ovu metodu je svakako činjenica da subjekt mora biti pokojnik, te je ova metoda procjene beskorisna kod sportista. Međutim postoje druge metode koje pružaju uvid u ljudsku građu sa manjim stepenom preciznosti nego ova.

Indirektna procjena (Nivo 2)

Metode nivoa 2 tjelesne kompozicije su pretežno iskorištene samo kod rijetkih istraživanja zbog skupoće i sofisticirane opreme koja je potrebna. Metode nivoa 2 se također koriste kao potvrda duple indirektne metode ( Nivo 3).

Hidrodensitometrija (podvodno vaganje) se koristi za procjenu gustoće tijela, gdje rezultati mogu izvučeni kako bi se izračunale količine tjelesne masti. Pretpostavlja se da je tijelo pri ovom mjerenju podijeljeno u 2 dijela, masna masa (MM) i nemasna masa (NM). Gustoća oba dijela je ista za svaku individuu te zbog toga pruža metodologiju za izračunavanje tjelesne masti. Teorija hidrodensitometrije su bazirane na principu uzgona ili relativne plovljivosti i podvodno vaganje se smatra zlatnim standardom za potvrdu validnosti drugih analiza tjelesne kompozicije. Uprkos ovome, greške kod mjerenja mogu biti problematične kada je u pitanju hidrodensitometrija. Zrak zarobljen u plućima i probavni trakt su primarni izvori grešaka kod ove metode, i pogrešan proračun volumena zaostalog zraka u plućima će promijeniti gustoću čitavog tijela jer će volumen zraka doprinijeti silama uzgona. Ovaj propust će na kraju promijeniti procenat tjelesne masti kada se konvertuje gustoća tijela.

Tenike određivanja volumena su napredovale u zadnjih 15 godina, sa kreiranjem BOD POD-a. Ovaj uređaj koristi metodu premještanja zraka pri mjerenju tjelesnog volumena. Velika prednost kod ovog metoda je što subjekti ne moraju biti potopljeni pod vodu, te se može veći broj subjekata uzorkovati. Međutim, obje tehnike su veoma skupe i nisu lahko primjenjive na svakodnevnoj bazi sa sportistima koji nisu u istraživačkom kapacitetu.

Dvostruka absorciometrija je sposobna izmjeriti mehko tkivo kao što su masti i mišićno tkivo. ova visoko tehnološka procedura koristi niskoenergetske x-zrake da bi prodrla kroz kost i mehko tkivo u dubinu od otprilike 30 cm. Mineralni sastav kosti, ukupna masa masti i masa slobodnih masti se mogu izmjeriti ovom metodom. Nedostatak kod ove metode jeste što veoma teški pojedinci (preko 120 kg) su teško mjerljivi jer ovi X-zraci ne mogu prodrijeti  kroz čitavu masu. Isto tako, pojedinci veći od 2 metra često ne mogu stati u standardne dostupne skenere.

Dupla indirektna mjerenja (Nivo 3)

Bioelektrična impedaciona analiza (BIA) je brza metoda za procjenu tjelesne kompozicije. Sastoji se od malih naizmjeničnih protoka između dvije elektrode prikačene na leđne površine stopala i zgloba šake. Trenutni prolasci kroz hidratizirano nemasno tkivo i vanćelijsku vodu su brži nego kroz masno tkivo i koštano tkivo zbog većeg nivoa elektrolita,a samim tim i manjeg električnog otpora. Alternativni vid BIA sredstava je dostupan kao „noga do noge“ vaga. Međutim kada mjerimo nasuprotne iste udove a ne različite (ruka do noge) dobijamo manje precizne rezultate jer talasi ne prolaze kroz čitavu dužinu tijela. Nivo hidratiziranosti također može utjecati na rezultate jer hipohidracija i hiperhidracija mijenjaju nivo tjelesnih elektrolita i imaju efekat na protok.

Učestala praksa kod sportske nauke je da se koriste mjerenja debljine kože (antropometrija). Ovo je jeftina metoda koja je lahko dostupna. Ovo mjerenje uključuje proces gdje je moguće izmjeriti potkožnu mast individualca kako bi se procijenila ukupna tjelesna mast. Kalipero se koristi kako bi se izmjerila punoća stisnutog, duplog sloja kože i temeljnog potkožnog masnog tkiva. Suma nekoliko ovakvih kožnih nabora na tijelu se može iskoristit kako bi se procijenila masna masa i procenat tijelesnih masti. Važno je koristiti pravilnu jednačinu za izračunavanje ovih mjerenja kod subjekata. Uspostavljene su jednačine koje su posebne za populacione grupe, zavisno od godina i etničke pripadnosti. Također, potreban je trening kako bi se omogućilo pravilno precizno izračunavanje, te poštovanje protokola. Ponavljano uzrokovanje će uzrokovati privremeno kompresovanje masnog tkiva te onemogućiti pravilno mjerenje.

 

 

Podijeli